Post by Pupin on Oct 1, 2009 7:46:37 GMT 1
Pre nekog vremena,imao sam priliku da procitam memoare Ota Skorcenija sefa nemackih komandosa,koji su spasili musolinija od partizana,zauzeli budimpestansku citadelu,hapseci Hortijevog sina ostavljajuci Madjarsku na strani osovine,izvodeci komandoske operacije tokom ardenske ofanzive u americkim uniformama,ali ni jednom ne krseci zenevsku konvenciju,po kojoj je zabranjeno ratovati u tudjim uniformama...
E sad prica koja me je zainteresovala je sledeca:
Posle ofanzive Crvene Armije uperene protiv armijske grupe "centar" nemacka obavestajna sluzba je dosla do informacije da je u sumama severo-zapadno od Minska grupa od oko 2000 nemackih vojnika predvodjena jednim Majorom.
Skorceniju je poveren plan da posalje lude koji ce stupiti u kontakt sa grupom i pomoci im da se vrate do nemackih linija.
Oni su preduzimali odredjene akcije,osposobili su cetiri ili pet grupa sa po pet ili sest clanova,gde su imali jednog vezistu,par ljudi sa znanjem ruskog jezika,cak i jednog od rusa lokalnih koji je trebao da bude vodic.Grupe su jednom duzem periodu izbacivane,i samo su uspeli koliko se secam da se povezu sa jednom ili dve grupe,cak se ni ne secam da li su se i povezali sa grupom Majora.
Ono najgore sto se moglo desiti je bilo rusko napredovanje jer se udaljenost nemackog fornta od tih vojnika posle par meseci pomerlia sa 100 na 800km.Plan nije napusten do kraja rata,naravno nikad nisu imali prliku da ga zavrse,sve zivo im je nedostajalo od aviona,goriva,ljudi...
Cak je i Skorceni izjavio da je sumnjao da su ih Rusi provalili odmah i da su i te signale koje su dobijali,bili u stvari ruska propaganda...
Veoma zanimljiva knjiga,preporucujem da je procitate...
E sad prica koja me je zainteresovala je sledeca:
Posle ofanzive Crvene Armije uperene protiv armijske grupe "centar" nemacka obavestajna sluzba je dosla do informacije da je u sumama severo-zapadno od Minska grupa od oko 2000 nemackih vojnika predvodjena jednim Majorom.
Skorceniju je poveren plan da posalje lude koji ce stupiti u kontakt sa grupom i pomoci im da se vrate do nemackih linija.
Oni su preduzimali odredjene akcije,osposobili su cetiri ili pet grupa sa po pet ili sest clanova,gde su imali jednog vezistu,par ljudi sa znanjem ruskog jezika,cak i jednog od rusa lokalnih koji je trebao da bude vodic.Grupe su jednom duzem periodu izbacivane,i samo su uspeli koliko se secam da se povezu sa jednom ili dve grupe,cak se ni ne secam da li su se i povezali sa grupom Majora.
Ono najgore sto se moglo desiti je bilo rusko napredovanje jer se udaljenost nemackog fornta od tih vojnika posle par meseci pomerlia sa 100 na 800km.Plan nije napusten do kraja rata,naravno nikad nisu imali prliku da ga zavrse,sve zivo im je nedostajalo od aviona,goriva,ljudi...
Cak je i Skorceni izjavio da je sumnjao da su ih Rusi provalili odmah i da su i te signale koje su dobijali,bili u stvari ruska propaganda...
Veoma zanimljiva knjiga,preporucujem da je procitate...