Iljusin Il-2 Sturmikov bio je najglasovitiji,a verovatno i najbolji avion u sastavu Soveckog vazduhoplostva
u drugom sveckom ratu.Taj tip aviona bio tako uspesan da je naziv Sturmovik,sto znaci jurisni avion,
dobio samo avion Il-2,po prilici jednako kao sto je naziv >STUKA<,to jes bombarder za obrusavanje,
dobio samo Junkers 87.
Projektovanje jurisnih aviona zapcelo je u Soveckom savezu u toku 1930.godine ,ali su uslovi postaljenog zahteva bili tako teski da im nije odgovarao ni jedan projektovani avion.Glavni razlog bio je sto se zahtev
zavelikom brzinom i manevarkim sposobnostima nije mogao ispuniti sa slabijim motorima koji su to vreme
bili na raspolaganju,dok problema sa zastitom i vatrenom moci koja se trazila nije bilo.
Prvi avion koji se priblizio trazenim perfomansama bio je CKB-55 Sergeja V.Iljusina iz 1938.godine
(CKB je skracenica za Centraljnoje konstruktorskoje bjuro) Od toga je nacrta projektanska ekipa razvila
krajem 1939.godine CKB-57.Prvi letacki pokusaji,medjutim razocarali su,jer je motor Mikulin AM-35 sa !.370 KS bio preslab za tako tezak avion.Daleko vise zadovoljile su prerfomase postignute s motorom AM - 38 od 1.680 KS u oktobru 1940.
Najzanimljivija osobina aviona CKB-57 bio je njegov zastitni oklop.On je zapravo cinio konstrukciju prednjeg dela trupa, a sastajao se od oklopne >Kade<debljine od 5 do 12 mm,koja je obuhvacala dno i strane trupa od zadnjeg dela pilocke kabine do vrha motora.Nauruzanje se sastojalo od dva mitraljeza kalibra 7,62 mm, osam raketa od 82 mm i do 400 kg bombi.CKB-57 je pusten u proizvodnju kao Il-2 u
martu 1941.Do nemacka napada u junu 1941.Bilo ih je isporuceno samo 249,ali su se pokazali vrlo korisnim u sprecavanju napedovanja nemackih oklopnih kolona.Medjutim,nemacka napredovanja njie se moglo zaustaviti pre zime 1941-1942.godine, a za vreme evakuacije ruske industrije iz zapadne rusije u planinsko podrucije Urala bila je i proizvodnja Il-2 prekinuta na dva meseca.
Pocetkom leta 1942.izreceni su i nekoliko prigovori na racun Il-2.Dva najvaznija bila su nedostatak zadnje odbrane u to vreme skoro potpune nemacke prevlasti u vazduhu,te sve slabija efikasnost topova od 20 mm protiv najnovih nemackih oklopnih vozila.Prvi je nedostatak otklonjen dodavanjem jos jednog clana posade,zadnjeg strelca, s jednim mitraljezom BS VBT od 12,7 mm
strelac je smesten iza pilota ,i da bi se zastitio,okolpna >kada< prduzena je unazad.Drugi nedostatak otklonjen je zamenom (vec ranije ispitanom na modifikovanom Il-2) top od 20 mm topom VJa od 23 mm s mnogo vecom pocetnom brzinom zrna, pa stoga i vecom probojnocu.
Kako se tezina aviona povecala,pojacana je i snaga motora na 1.750 KS povecanjem stepen kompresije.
S time je modifikovan novi tip usao u nauruzanje avgusta 1942. kao definitivni Il-2m3
(>>m3<< znaci >>model 3 <<).Kako je dodavanjem kabine strelaca poboljsana aerodinamicki oblik tupa,maksimalna brzina je porasla je na 405 Km/h,uprkos povecanju tezine.
Uporedo s Il-2m3 proizveden je i skolski avion Il-2U s komandama i u zadnjem delu pilocke kabine.
Osnovno nauruzanje trebalo je 1943.god.nanovo promeniti,kako bi bi se moglo izaci na kraj sasve boljim nemackim oklopnim vozilima.Stoga su topovi VJa zamenjeni parom N-37 ili P-37 velike probojne moci;ugradjen je bio kontenjer s 200 malih protivtenkovskih kumulativnih bombi od 2,5 kg,
kao i bacac koji je pred avione-progonitelje ispaljivo granate s malim padobranom.
Te su izmene bile izvrsene na modifikacijom Il-2m3,koji je usao u nauruzanje upravo na vreme da medju najnovije nemacke tekove PzKpw V i VI posle strahovitu pustos u bici kod kursk u julu 1943.
Istovremeno su izvrsene i struktualne modifikacije osnovno zmaja aviona.
Izvorni tip ,koji je imao drvenu konstrukciju zadnjeg dela trupa,oznaceno je sada kao >bazicni tip<.
Od proleca 1944.god dobio je modifikovani Il-2m3 novu metalnu konstrukciju.
Taj je model imao i zadnju pregradu oklopa ploce za strelca.U toku 1944.god.Osposobljen
je i za nosenje raketa za napad na uporista od 132 umesto 82 mm,te veceg tereta od 600 kg bombi u lezajevima pod krilima.Il-2 je koristilo i Sovecko mornaricko vazduhoplostvo kao
Il-2l.Taj je model nosio torpedo od 55 cm ispod trupa.Razvoj tipa Il-2 nasatvljen i posle zavrsteka rata.
U borbama se Il-2 Sturmovik pokazao oruzijem velike razorne moci.Obicno je delovao na vrlo malim visinama, tako da je tuca njegovih topvskih zrna i raketa pogadjale je cilj horizontalno,na potpuno iznenadjenje jedinica osovine.Njdraza taktika pilota Il-2 bilo je >>kolo smrti<<.
Avion bi preleteli liniju fronta i napadali cilj s ledja,leteci prema liniji fronta i vracajuci se u krug da bi ga napali dok ne bi bio unisten.ili dok istrosena sva municija.Tom se taktikom cilj mogao drzati pod neprekidnom vatrom i do 30 min.Za sovevjecke pilote Il-2 je bio >>Iljusa<<,>>leteci tenk<<,
>>leteci pesadonac<<,ili >>grbavac<<.Nemci su ga,medjutim ,s punim pravom nazvali
>>Schwarze tod<<, tj.>>crna smrt<< ili >>kuga<<.
Il-2
TIP-jurisni avion za napad na zemljane ciljeve ,jednosed.
MOTOR--jedan vodom hladjen redni Mikulin AM 38f.s dvanajst cilindara,
1.680 KS u poletanju
NAURUZANJE-defazivno:dva topa SVAK od 20 mm i dva mitraljeza SKAS od 7,62 mm u krilima
ofanzivno:osam raketa RS 82 od 82 mm ili 400 kg bombi.
MAKSIMALNA BRZINA-450 Km/h
BRZINA KRSTARENJA-360 km/h
PENJANJE-nepoznato
OPERATIVAN PLAFON-7.500 m;visina oprativnog delovanja bila je obicno ispod 1.980 m
DOLET-755 km
TEZINA-3.800 kg prazan: 5.335 kg opterecen
RAZMAK KRILA-14,64 m
DUZINA-11,60 m
VISINA-3,39 m
POVRSINA KRILA-38,51 m..