Post by Pupin on Sept 11, 2009 10:39:45 GMT 1
Pre nekog vremena u dnevnim novinama "Blic" procitao sam tekst o planu britanske tajne sluzbe da se 1941. uoci Aprilskog rata miniraju stene u rejonu najuzeg dela Đerdapske klisure tzv "Gvozdenim vratima". Jos jedan u nizu cudnih poteza tadasnjeg vrha Jugoslovenske vojske i drzave je sto je i zapoceta realizacija takvog suludog plana koijm bi se potopio veci deo istocne Srbije i deo Banata,sve u cilju zaustavljanja nemacke plovidbe Dunavom i sprecavanja moguce invazije.Na srecu ovaj plan nikad nije sporveden u delo a godinu dana kasnije Jugoslavija je nestala za samo 11 dana borbi.
Sipski kanal je 5. aprila 1941. dan pre zvanicnog pocetka rata bio popriste zestokih borbi u kojim su nemci uspeli da sprece jugoslovensku vojsku da zapreci kanal potapanjem brodova u njegovom najuzem delu.
Malo je poznato o ovoj zanimljivoj epizodi Aprilskog rata.
Evo isecak iz wikipedije:
Napad na Jugoslaviju počeo je u noći 5/6. april kada su nemačke jedinice Grupe Đerdap iz Rumunije zauzele Sipski kanal i sprečile jugoslovensku vojsku da izvrši planirano zaprečavanje Dunava.
Reka Dunav je imala izuzetan strateški značaj za Nemačku. Pored toga što je povezivala nemačke saveznike Austriju, Mađarsku i Rumuniju i omogućvala izlaz Nemačkoj na Crno more, za Nemce je bilo od vitalnog značaja da se očuva kontinuitet rečnog saobraćaj na Dunavu kako ne bi došlo do prekida u snabdevanju rumunskom naftom sa naftonostnih polja u Ploeštiju. Kako je zaprečavanje Dunava bilo najlakše izvesti u kanalima koji su prokopani kroz Đerdapsku klisuru, nemački planeri smatrali su da je zauzimanje Sipskog kanala i ovladavanje Gvozdenim vratima jedan od najvažnijih ciljeva koji se moraju realizovati u početnoj fazi napada na Jugoslaviju.
Sipski kanal izgrađen je 1896. kako bi se omogućilo bezbedno odvijanje rečnog saobraćaja kroz Đerdapsku klisuru. Bio je dug 2.133 metra, širok 73, a najveća dubina iznosila je 7.3 metra. Osim Sipskog kanala, na ovom delu toka Dunava izgrađeno je ukupno 16,9 kilometara kanala. Zbog brze matice je pri uzvodnoj plovidbi morala da se uvede pomoćna vuča koju su prvo vršili remorkeri, a kasnije je, za vreme Prvog svetskog rata uvedena lokomotivska vuča.
Zadatak zauzimanja Sipskog kanala poveren je Grupi Đerdap jačine oko 2.000 ljudi, čija komanda se nalazila u Oršavi. Udarnu pesnicu nemačkog napada činila su 54 vojnika iz sastava 5. i 7. čete Drugog bataljona Specijalnog puka Brandenburg.
Obezbeđenje Sipskog kanala na dan 6. aprila činila su dva topa Škoda M28 od 80 mm pod komandom potporučnika Bore Todorovića i protivavionski vod pod komandom rezervnog potporučnika Stevana Markovića, koji je raspolagao sa četiri teška protivavionska mitraljeza kalibra 15 mm „Zbrojovka“ M1937 čehoslovačke proizvodnje. Oba voda bila su iz sastava 8. artiljerijskog puka Krajinske divizije Pete armije. Artiljerijske položaje štitila je jedna četa 74. pešadijskog puka pod komandom rezervnog potporučnika Čede Mihajlovića.
Jugoslovenska vojska je u skladu sa Ratnim planom R-41 izvršila neophodne pripreme za zaprečavanje kanala. Kanal je trebalo da bude zaprečen survavanjem lokomotiva i vagona napunjenih cementom u kanal, a preko njih su trebala da budu potopljena dva šlepa natovarena kamenim blokovima. Jugoslovenska rečna flotila je takođe obezbedila jedan remorker „Vitez“ koji je vukao šlepove natovarene kamenjem i pripremljene za potapanje eksplozivom na ulazu u kanal.
Borske kopove obezbeđivala je druga četa 74. pešadijskog puka sa jednom poljskom baterijom 8. artiljerijskog puka Krajinske divizije.
Pod okriljem noći 54 vojnika puka Brandenburg, od kojih su neki bili preobučeni u srpske seljake, pod komandom pukovnika Riharda Bacinga prebacilo se gumenim čamcima na desnu obalu Dunava u visini postrojenja za pomoćnu lokomotivsku vuču.[1] Oficiri jugoslovenske vojske iz oblasnih komandi bili su pozvani na veselje koje je u kafani „Dubrovnik“ u Kladovu priredio njegov Gradonačelnik Leonid Čudnovski. Za vreme proslave u piće im je sipano uspavljujuće sredstvo.(?)
Nemački napad počeo je u 02.00. Pripadnici puka Brandenburg upali su u stan Čudnovskog i pobili jugoslovenske oficire na spavanju i prekinuli su telefonsku i telegrafsku vezu između Sipa i Kladova. Slučajni pucanj upozorio je jugoslovenske vojnike da se događa nešto neuobičajeno. Vojnici su istračli na položaje i otvorili su vatru iz teških mitraljeza ali su ubrzo savladani. Nemci su zarobili kompletno obezbeđenje Sipskog kanala zajedno sa neoštećenim postrojenjem za pomoćnu lokomotivsku vuču. Iznenađenje je bilo toliko da lokomotive koje su bile namenjene za zaprečavanje kanala nisu survane u njega.
Nakon što je oko 04.00 časa obaveštena o nemačkom napadu, grupa za zaprečavanje Sipskog kanala koja se nalazila u |Tekiji, stupila je u akciju sa dva sata zakašnjenja zbog vremena potrebnog da se pokrenu brodske mašine. U visini Ade Kale na remorker Vitez je otvorena vatra sa jednog nemačkog broda, ali je posada mitraljeskom vatrom oterala napadača. Na prilazu kanalu na remorker je otvorena snažna puščana i artiljerijska vatra sa leve obale Dunava. Blizu ulaza u kanal eksplozija nemačke granate otkinula je jedan šlep koji je teglio remorker. Zbog nemogućnosti daljeg manevrisanja kapetan remorkera poručnik bojnog broda Josip Grgić naredio je da se šlepovi potope izvan kanala. Krmanoši Aca Ristić i Krsta Veljošević su koristeći maticu uspeli da uteraju šlepove u kanal i da aktiviraju eksploziv. Kapetan remorkera je pokušao da nastavi plovidbu ali je zbog jake neprijateljske vatre odlučio da potopi brod udarom u obalu, što mu nije pošlo za rukom. Oštećeni remorker matica je odvukla 5 kilometara nizvodno, do Davidovca gde ga je potopila njegova posada. U ovom okršaju kapetan Grgić je ranjen u glavu.
Grupa za zaprečavanje kanala Juc takođe nije uspela da izvrši zadatak jer su šlepovi prerano potopljeni oko kilometar daleko od ulaza u kanal. Akcijom jugoslovenske rečne flotile, plovidba na Dunavu je samo delimično ometena i to samo pri niskom vodostaju...
sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D1%82_-_6._%D0%B0%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB_1941.
Sipski kanal je 5. aprila 1941. dan pre zvanicnog pocetka rata bio popriste zestokih borbi u kojim su nemci uspeli da sprece jugoslovensku vojsku da zapreci kanal potapanjem brodova u njegovom najuzem delu.
Malo je poznato o ovoj zanimljivoj epizodi Aprilskog rata.
Evo isecak iz wikipedije:
Napad na Jugoslaviju počeo je u noći 5/6. april kada su nemačke jedinice Grupe Đerdap iz Rumunije zauzele Sipski kanal i sprečile jugoslovensku vojsku da izvrši planirano zaprečavanje Dunava.
Reka Dunav je imala izuzetan strateški značaj za Nemačku. Pored toga što je povezivala nemačke saveznike Austriju, Mađarsku i Rumuniju i omogućvala izlaz Nemačkoj na Crno more, za Nemce je bilo od vitalnog značaja da se očuva kontinuitet rečnog saobraćaj na Dunavu kako ne bi došlo do prekida u snabdevanju rumunskom naftom sa naftonostnih polja u Ploeštiju. Kako je zaprečavanje Dunava bilo najlakše izvesti u kanalima koji su prokopani kroz Đerdapsku klisuru, nemački planeri smatrali su da je zauzimanje Sipskog kanala i ovladavanje Gvozdenim vratima jedan od najvažnijih ciljeva koji se moraju realizovati u početnoj fazi napada na Jugoslaviju.
Sipski kanal izgrađen je 1896. kako bi se omogućilo bezbedno odvijanje rečnog saobraćaja kroz Đerdapsku klisuru. Bio je dug 2.133 metra, širok 73, a najveća dubina iznosila je 7.3 metra. Osim Sipskog kanala, na ovom delu toka Dunava izgrađeno je ukupno 16,9 kilometara kanala. Zbog brze matice je pri uzvodnoj plovidbi morala da se uvede pomoćna vuča koju su prvo vršili remorkeri, a kasnije je, za vreme Prvog svetskog rata uvedena lokomotivska vuča.
Zadatak zauzimanja Sipskog kanala poveren je Grupi Đerdap jačine oko 2.000 ljudi, čija komanda se nalazila u Oršavi. Udarnu pesnicu nemačkog napada činila su 54 vojnika iz sastava 5. i 7. čete Drugog bataljona Specijalnog puka Brandenburg.
Obezbeđenje Sipskog kanala na dan 6. aprila činila su dva topa Škoda M28 od 80 mm pod komandom potporučnika Bore Todorovića i protivavionski vod pod komandom rezervnog potporučnika Stevana Markovića, koji je raspolagao sa četiri teška protivavionska mitraljeza kalibra 15 mm „Zbrojovka“ M1937 čehoslovačke proizvodnje. Oba voda bila su iz sastava 8. artiljerijskog puka Krajinske divizije Pete armije. Artiljerijske položaje štitila je jedna četa 74. pešadijskog puka pod komandom rezervnog potporučnika Čede Mihajlovića.
Jugoslovenska vojska je u skladu sa Ratnim planom R-41 izvršila neophodne pripreme za zaprečavanje kanala. Kanal je trebalo da bude zaprečen survavanjem lokomotiva i vagona napunjenih cementom u kanal, a preko njih su trebala da budu potopljena dva šlepa natovarena kamenim blokovima. Jugoslovenska rečna flotila je takođe obezbedila jedan remorker „Vitez“ koji je vukao šlepove natovarene kamenjem i pripremljene za potapanje eksplozivom na ulazu u kanal.
Borske kopove obezbeđivala je druga četa 74. pešadijskog puka sa jednom poljskom baterijom 8. artiljerijskog puka Krajinske divizije.
Pod okriljem noći 54 vojnika puka Brandenburg, od kojih su neki bili preobučeni u srpske seljake, pod komandom pukovnika Riharda Bacinga prebacilo se gumenim čamcima na desnu obalu Dunava u visini postrojenja za pomoćnu lokomotivsku vuču.[1] Oficiri jugoslovenske vojske iz oblasnih komandi bili su pozvani na veselje koje je u kafani „Dubrovnik“ u Kladovu priredio njegov Gradonačelnik Leonid Čudnovski. Za vreme proslave u piće im je sipano uspavljujuće sredstvo.(?)
Nemački napad počeo je u 02.00. Pripadnici puka Brandenburg upali su u stan Čudnovskog i pobili jugoslovenske oficire na spavanju i prekinuli su telefonsku i telegrafsku vezu između Sipa i Kladova. Slučajni pucanj upozorio je jugoslovenske vojnike da se događa nešto neuobičajeno. Vojnici su istračli na položaje i otvorili su vatru iz teških mitraljeza ali su ubrzo savladani. Nemci su zarobili kompletno obezbeđenje Sipskog kanala zajedno sa neoštećenim postrojenjem za pomoćnu lokomotivsku vuču. Iznenađenje je bilo toliko da lokomotive koje su bile namenjene za zaprečavanje kanala nisu survane u njega.
Nakon što je oko 04.00 časa obaveštena o nemačkom napadu, grupa za zaprečavanje Sipskog kanala koja se nalazila u |Tekiji, stupila je u akciju sa dva sata zakašnjenja zbog vremena potrebnog da se pokrenu brodske mašine. U visini Ade Kale na remorker Vitez je otvorena vatra sa jednog nemačkog broda, ali je posada mitraljeskom vatrom oterala napadača. Na prilazu kanalu na remorker je otvorena snažna puščana i artiljerijska vatra sa leve obale Dunava. Blizu ulaza u kanal eksplozija nemačke granate otkinula je jedan šlep koji je teglio remorker. Zbog nemogućnosti daljeg manevrisanja kapetan remorkera poručnik bojnog broda Josip Grgić naredio je da se šlepovi potope izvan kanala. Krmanoši Aca Ristić i Krsta Veljošević su koristeći maticu uspeli da uteraju šlepove u kanal i da aktiviraju eksploziv. Kapetan remorkera je pokušao da nastavi plovidbu ali je zbog jake neprijateljske vatre odlučio da potopi brod udarom u obalu, što mu nije pošlo za rukom. Oštećeni remorker matica je odvukla 5 kilometara nizvodno, do Davidovca gde ga je potopila njegova posada. U ovom okršaju kapetan Grgić je ranjen u glavu.
Grupa za zaprečavanje kanala Juc takođe nije uspela da izvrši zadatak jer su šlepovi prerano potopljeni oko kilometar daleko od ulaza u kanal. Akcijom jugoslovenske rečne flotile, plovidba na Dunavu je samo delimično ometena i to samo pri niskom vodostaju...
sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D1%82_-_6._%D0%B0%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB_1941.